Obaveštenje

Počeo je sa radom naš novi sajt www.portalmladi.com . Od sada nas tamo možete pratiti.

субота, 11. фебруар 2012.

Apel je uspeo, putevi su prohodni, krize nema...


        Često se pitam da li u ovoj zemlji iko razmislja pre nego sto nesto uradi? Verovatno da ne, jer nam ne bi bilo ovako. Većina se vodi sitnim interesima i emocijama a razuma nigde. Ovo hladno vreme mi je poslužilo da ponovo pročitam knjigu Arčibalda Rajsa „Čujte Srbi.....ČUVAJTE SE SEBE“. Obzirom je nestvarno kako se naš narod nije promenio ni posle toliko godina od kada je knjiga napisana. Čitam kjnigu i ne verujem. Kao da je pisana za ovaj period.
       Mediji su puni hvalospeva o Evropskoj uniji, o tome kako će sve biti bolje kad budemo deo jedne takve porodice. Možda će tako i biti a možda i neće. Ono što se sigurno neće promeniti to smo mi, mi kao narod, mi kao građani, mi kao sugrađani, kao komšije i kao prijatelji.
       Juće sam čekao prevoz preko 15 minuta, što možda nije mnogo da nije -10C a stanica nije prepuna ljudi. Autobus konačno stiže i tada kreće umetnost ulaska i validiranja busplusa pred mase koja pokusava da uđe makar i tebi preko glave. No, to je nešto na šta smo navikli ali mi nikako nije jasno kako vozaš GSP nema obzira da prvo zatvori vrata pre nego sto krene, jer sve je klizavo a autobus je pun snega i ljudi. Vrhunac svega je, da je par puta krenuo sa srednjim i zadnjim vratima otvorenim, pa smo mu mahali kroz vrata da bi nas ugledao na retrovizru pre nego sto počnemo da ispadamo. To je nešto što Evropska unija ne može da promeni, to moramo sami.
      Dokle ćemo, mi građani ove zemlje trpeti zbog neprofesionalnosti i neznanja brojnih službenika na raznim pozicijama u javnim službama. Zašto kada uđete u banku ili bilo koju privatnu uslužnu radnju naiđete na znatno prijatniju uslugu a pre svega bržu? Koliko radiš toliko zaradis, koliko si uspešan toliko ćeš napredovati. Ovo je idealan tip, njega mi ne poznajemo bar ne u većini slučajeva. Mala smo zemlja i svako poznaje nekoga ko može da mu pomogne u nečemu. Svi idemo tom linijom manjeg otpora. Zalažemo se za jačanje države a sami je uništavamo, tražimo druge da je poštuju a prvi mi kršimo njene zakone, očekujemo napredak i bolji život a ništa ne činimo da do toga dođe. To je nešto što Evropska unija ne može da promeni, to moramo sami.
       U nevolji se uvek vidi ko je kakav. Kao da nam nije dovoljno teško pa nam je još samo ovo loše vreme trebalo. Snega imamo za izvoz ali ga niko neće. Službe čiste puteve od snega i bacaju na trotoare, gradjani KADA čiste trotoare bacaju ga na ulice i tako u krug. Vlada poziva građane na solidarnost i strpljenje. Evo već koliko je proslo od prvog snega a u mojoj ulicu tek po neki deo trotoara je očišćen ispred zgrada i kuća i to vrlo često da bi mogli automobilima da izađu iz garaže. Niko neće da uradi nešto ako njemu ne znači a očekuje da to drugi rade. Hoćemo svi čiste trotoare a niko da očisti prvo svoj. Uzalud su kazne i zakoni kada se ne poštuju, doneti su samo da bi postojali. Apel je uspeo, putevi su prohodni, krize nema.To je nešto što Evropska unija ne može da promeni, to moramo sami.

       Dok Srbi ne shvate da Evropska unije nije raj, da Rusija nije majka, da SAD nije obećana zemlja i da treba svoj glas da dignu i da ga upotrebe za bolje DANAS a ne za neko bolje PREKOSUTRA, uvek će nas iznenatiti SNEG usred ZIME.


Aleksandar Dašić                                                                                             11.02.2012. Beograd

                                                          Ovo je naša obaveza!!!